Svake godine četrnaesti dan veljače rezerviran je za romantiku. Na ovaj se dan obilježava Valentinovo – dan koji i najveće skeptike ne ostavlja ravnodušnima. Ljubav pokreće svijet, jedna je od najsnažnijih sila s kojima se susrećemo. O njoj su ispisane stranice tekstova i stihova, brojne su note svjedočile sretnim i nesretnim ljubavima. Možemo li uopće  bez ljubavi živjeti?

Na satima literarne skupine trudili smo se dokazati ove tvrdnje, istražiti neke od najpoznatijih ljubavnih priča i parova u književnosti, pročitali brojne pjesme posvećene ljubavi. Na kraju, odlučili smo se da posveta ovogodišnjem Valentinovu bude pjesma našega slavonskoga pjesnika Dobriše Cesarića:

MALA KAVANA

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje--
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece u meni ljubav je rasla,
Al nikome to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati? 

Literarna skupina